Samoborski vatrogasci gasili su požare u Omišu i na Braču: ‘Što je situacija teža, to više grizemo i manje se bojimo!’
Vatrogasci iz Samobora s nama su podijelili priče s požarišta koje se ne zaboravljaju
Požari, poplave, potresi, prometne nesreće i druge krizne situacije podsjećaju nas koliko je važno imati ljude koji su spremni reagirati u sekundi, bez oklijevanja. Upravo su vatrogasci oni koji najčešće prvi stižu kada je pomoć najpotrebnija. Tko su ljudi koji svakodnevno ulaze u situacije iz kojih drugi bježe, kako izgleda njihov posao kada se ugase sirene te s kakvim se izazovima, odgovornostima i odlukama susreću otkrivamo u serijalu “Bez oklijevanja” koji Telegram donosi u suradnji s Kauflandom Hrvatska. U drugom nastavku serijala posjetili smo Javnu vatrogasnu postrojbu Samobor.
Svjesni sve većih izazova koje donose klimatske promjene i važnosti snažnog sustava zaštite i spašavanja, Kaufland Hrvatska treću godinu zaredom pruža podršku vatrogasnim zajednicama diljem zemlje. Do sada je kroz kampanju podržano više od 100 dobrovoljnih vatrogasnih društava i 36 javnih vatrogasnih postrojbi s ukupno više od 750.000 eura.
Kad je stigao u Mimice, mjesto nadomak Omiša, razmjeri vatrene katastrofe bili su zastrašujući. Od onoga što su nekada bili domovi, automobili i plovila ostali su tek tragovi razornog vatrenog pohoda koji je 13. kolovoza zauvijek promijenio Omiš i okolicu.
Nevenko Barković, profesionalni vatrogasac Javne vatrogasne postrojbe Samobor, s 23 godine “utakmica u nogama“, te je noći došao na ispomoć već iscrpljenim kolegama.
Dim, zvuci sirena, plač ljudi u daljini. Kad je Nevenko stigao na požarište, vatra je već bila pod kontrolom. U takvim trenucima, dok je iza vatrogasaca pogled na ono što je plamen već uništio, a ispred njih neizvjesnost onoga što bi se još moglo dogoditi, čovjek bi mogao pomisliti da je strah neizbježan.
Nevenko nam priča kako se u karijeri puno toga nagledao te da ni u takvim, najgorim trenucima u pravilu ne osjeća strah. Nije to, odmah dodaje, neka posebna hrabrost, nego svijest da je nekome potrebna pomoć i da je njegov posao doći do njega.
Pribrani pred vatrom, ranjivi pred ljudima
“Kod nas je zapravo obrnuta logika. Što je situacija teža, to više grizemo“, kaže Nevenko. U središtu svega su ljudi: njihova sigurnost, sigurnost vatrogasaca, vozila i svih koji sudjeluju u intervenciji. Zabrinutost, kaže, može biti i korisna. Drži ih budnima, usredotočenima i usmjerenima na ono što moraju napraviti.
Zato je možda najteže objasniti kako izgleda posao u kojem se svakodnevno susrećeš s tuđim strahom, gubitkom i nesrećom, a pritom moraš ostati dovoljno pribran da donosiš odluke. U više od dva desetljeća službe Barković je vidio mnogo toga. Ipak, postoje prizori koji posebno pogađaju vatrogasce, čak i kada su prošli godine obuke i bezbrojne intervencije.
“Najteže nam je vidjeti intervencije u kojima su stradala mala djeca. Odmah se nekako poistovjetite s ljudima koji su nekoga izgubili u obitelji. Teško je ne pomisliti na to koliko se život u samo jednom trenutku može promijeniti“, kaže Nevenko. https://www.instagram.com/p/DezKgPzgTai/
Spas za brdoviti Samobor
S ekipom Javne vatrogasne postrojbe Samobor susreli smo se u njihovim prostorijama, na mjestu nekadašnje vojarne. Dok kiša vani dosadno sipi, jutro u postaji je mirno. Zapovjednik Mladen Žitković čitav je radni vijek u ovoj postaji i tu je kao doma.
Sretan je, kaže nam, što su od Hrvatske vatrogasne zajednice nedavno dobili novo vozilo za intervencije na šumskim požarima. S obzirom na to da se Samobor prostire na oko 250 četvornih kilometara, od čega približno polovicu čini šumsko područje, vozilo im znatno olakšava rad.
“Nije velikih gabarita, riječ je o vozilu nosivosti oko 12 tona, što nam je iznimno važno za intervencije na području Samoborskog gorja i Žumberka, gdje su uske šumske ceste, strmi usponi, pa poledica i snijeg koji mogu znatno otežati pristup požarištu“, kaže Žitković.
Oprema čuva ljude
Donacije su im važne, pa i ona u iznosu od 5000 eura koju im je Kaufland dodijelio ove godine i tako omogućio nabavu zaštitne opreme, radne odjeće i obuće neophodnih za siguran rad na intervencijama. No veza Kauflanda i samoborskih vatrogasaca seže još u 2007., kada je tvrtka, među prvima, povezala vatrodojavni sustav svojeg centra s lokalnom vatrogasnom postrojbom.
I dok pričamo sa zapovjednikom, prodoran zvuk alarma prekida mirno jutro. Stigla je prva današnja dojava: gori kuća u Lugu. Vatrogasci navlače zaštitnu odjeću i čizme, stavljaju kacige i na brzinu provjeravaju opremu. Nema suvišnih riječi ni oklijevanja. Svatko zna svoj zadatak.
Disciplina i raspored ključni su i kad je mirno. Zapovjednik nam opisuje mirni radni dan. Nakon primopredaje službe slijedi pregled opreme i vozila. Potom, ako nema intervencija, kreće tjelovježba te stručno usavršavanje, kad se uvježbavaju taktički zadaci prema unaprijed definiranom planu.
Vatrogastvo kao obiteljska tradicija
Većini vatrogasaca koji rade u postaji Samobor, ovaj plemeniti posao zapravo je dio obiteljske tradicije. I najmlađem među njima, 23-godišnjem Kristijanu Novaku, otac je bio vatrogasac. Proveo je 35 godina u profesionalnoj vatrogasnoj postrojbi, pa odluka da i sam krene istim putem nije došla slučajno.
Privukla ga je, kaže, dinamika posla u kojem nijedna intervencija nije ista. No odrastanje uz oca vatrogasca značilo je i da je vrlo dobro znao što taj poziv nosi sa sobom. Njegovoj majci, priznaje, nije bilo lako prihvatiti da će i sin izabrati posao koji sa sobom nosi toliko rizika.
“Strah je uvijek tu. Tko se ničega ne boji, taj je zalutao u ovaj posao. Moraš biti svjestan opasnosti, no taj te strah tjera da razmišljaš o svojim postupcima, da ne srljaš i ne donosiš odluke naprečac“, govori Kristijan.
Njegova prva intervencija bila je požar u kuhinji u podrumu, dovoljno ozbiljan da odmah osjeti težinu posla. Ipak, uz njega su bili kolege koji su znali što rade. A to je, u takvim trenucima, možda i najvažnije – znati da nisi sam.
Noćno putovanje na Brač
U vatrogasnom poslu postoje intervencije koje se ne zaboravljaju, osobito one sa smrtnim posljedicama. Iako je relativno kratko u profesionalnoj postrojbi, Kristijan se već susreo i s takvima.
Jedno od najzahtjevnijih iskustava dosad doživio je ovoga ljeta, tijekom velikog požara na Braču. Kao pripadnik samoborske profesionalne postrojbe, bio je raspoređen na dežurstvo u Šibeniku. Kada se požar na Braču proširio, aktivirane su i dodatne snage. Kristijan i njegovi kolege krenuli su prema otoku usred noći.
“Digli su nas oko tri ujutro, a već oko pola četiri krenuli smo prema trajektu. Na Braču smo oko osam ujutro preuzeli smjenu i ostali 24 sata, do dolaska sljedeće ekipe. Danju se situacija koliko-toliko smirila, ali noć s 12. na 13. bila je puno intenzivnija. To je bio pravi fight“, prisjeća se.
Dva sata sna u 24 sata
Vrućina, iscrpljenost i neprestana borba s vatrom ostavljaju trag, ali vatrogasce nerijetko najviše iscrpljuje nedostatak sna. Tijekom 24-satne smjene na Braču uspjeli su, kaže Kristijan, odspavati sat ili dva, hvatajući trenutke odmora gdje god su stigli – uz cestu, na kamenu, na improviziranim mjestima za predah.
Tijelo umor počne osjećati tek poslije, kada opasnost prođe i kada se napokon stvori prilika da predahne. A obitelj? Nju, kaže, nastoje poštedjeti brige kad god je to moguće.
O uobičajenim intervencijama ne govore previše, ne želeći svoje najbliže dodatno opterećivati. No kada je riječ o ozbiljnim situacijama, osobito onima koje bi mogli vidjeti u medijima, važno je pronaći nekoliko sekundi i poslati poruku da je sve u redu.
Spašavanje mlade mame
Vatrogasci, međutim, ne izlaze samo na požare i teške nesreće. Ljudi ih često zovu i da pomognu u spašavanju životinja. Ima tu i onih pomalo komičnih situacija kad također moraju ostati ozbiljni. No, kakav god poziv dobili, njihov je zadatak isti: ostati pribran, procijeniti situaciju i pomoći.
Tako se prisjećaju “spašavanja“ jedne mlade mame koja je, oskudno odjevena na debelom minusu, ostala zarobljena na balkonu i nije mogla ući u kuću. I takve situacije dio su njihove svakodnevice: ponekad ih na intervenciju odvedu dramatični prizori, a ponekad ljudska nepažnja ili neobične okolnosti koje na kraju svima izmame osmijeh na lice.
Mogli bismo još satima slušati njihove priče, no došlo je vrijeme za novu rundu usavršavanja taktičkih vještina. Ostavili smo ih u ovom trenutku u mirnom ozračju vatrogasne postaje, među kolegama koji se razumiju i bez mnogo riječi. Na trenutak bez sirena, žurbe i neizvjesnosti. Uz jednu zajedničku, premda neizgovorenu želju: da se alarm ne oglasi.
Sadržaj nastao u suradnji s Kauflandom.
Preuzeto sa: https://www.telegram.hr/preview/3252062/